Nekategorizirano

Naša draga gospođica Lina iza sebe ima cijeli život otkako je ničija. Dug je put mlada dama prošla da dođe do Skloništa, a mi kad smo je vidjeli srce nam se stislo od tuge nagomilane u njezinoj duši. Kad bi Lina mogla pisati, ona bi roman napisala o svim razočaranjima sakupljenih tokom godina samoće. Samoća je najtužnija bolest, teško izlječiva, a Linini ožiljci tek počinju zarastati. Polako se Lina otvara kao najnježniji cvijet, podršku nalazi naročito u drugim psima, uz njih se osjeća sigurno.