Naša draga gospođica Lina iza sebe ima cijeli život otkako je ničija. Dug je put mlada dama prošla da dođe do Skloništa, a mi kad smo je vidjeli srce nam se stislo od tuge nagomilane u njezinoj duši. Kad bi Lina mogla pisati, ona bi roman napisala o svim razočaranjima sakupljenih tokom godina samoće. Samoća je najtužnija bolest, teško izlječiva, a Linini ožiljci tek počinju zarastati. Polako se Lina otvara kao najnježniji cvijet, podršku nalazi naročito u drugim psima, uz njih se osjeća sigurno. Uz početan otpor napokon je shvatila da povodac znači šetnje, druženja i nove avanture pa sad repić lagano leluja kada vidi hamicu i lajnu. Ona još uvijek ne poznaje Svijet, ali mi jedva čekamo da Svijet poželi upoznati nju i dati joj sve ono što joj duguje. Zamišljamo je kako trči zelenim livadama i toča šapice u jezeru, uvalja se u snijeg i pojuri kući na svoj krevetić uz toplu peć. Sigurni smo da će Lina biti najodanija prijateljica obitelji koja bude dovoljno strpljiva da se naš Cvijetić otvori, a ona će u miru doma napokon moći pokazati ono najljepše od sebe. Vjerujemo da bi njezin idealni dom trebao biti miran, ne pretjerano avanturistički nastrojen, a savršen sa stabilnim psom uz kojeg bi se ona vezala i lagano krenula učiti sve ono s čim je u zaostatku. Lina je s macama i psima odlična.

Lina je cijepljena, čipirana i sterilizirana. Ima 25 kg i visoka je 45 cm.