Od svih starosjedioca oni su proživjeli najviše ledenih zima i vrućih ljeta na betonu skloništa…preživjeli sve i svašta, puno loših dana, poneko veselje, dočekali mir u Skloništu. Održavali red, bili Mama i Tata, Šef i Šefica, Kralj i Kraljica. Učili mlade, brinuli o bolesnima. Upoznali bezbroj ljudi koji su prošli azilom, ispratili na stotine prijatelja u njihove nove živote. Gledali smo ih kako stare, gledali svu mudrost svijeta skupljenu u njihovim očima, beskraj ljubavi, snagu divova i pitali se kako je moguće da to nitko drugi ne vidi. Bojali se da njihov dan nikada neće doći, tugovali zbog starih kosti na hladnom betonu. Ipak, netko ih je pogledao našim očima. Očima punim ljubavi i shvatio da su ovi psi poklon. Poželio darovati im srce i odvesti ih u svoj mali raj.
Taj 30.05.2017. teško da ćemo ikada zaboraviti…bit ce upamćen kao datum posebne godišnjice zbog koje ti se srce stegne, a suze radosnice pojure niz lice. Teško je opisati mix osjećaja dok smo se pripremali za taj dan, kad smo ga proživjeli i dojmove koji jos uvijek plutaju u našim mislima. Kako se oni osjećaju, šta oni misle to ne znamo, ali čini se kao da razumiju i da im se sviđa otići u mirovinu. Napokon.
Điki i Cura su udomljeni. Zajedno. U raj. U najljepše mjesto na svijetu. Kod najboljih ljudi na svijetu. U „Snoopy u malom“, gdje će imati svoj čopor, svoj kauč, svoje livade, svoje more. U dom gdje će zauvijek ostati uz sklonište, uz nas. U dom iz kojeg će nas moći posjetiti, obići svoj stari dom, nagraditi nas osmjehom i vratiti se kući, leći na mekano i zaspati uz kamin.
Nikad više u boksu, nikad više na hladnom. Moći ce plivati, spavati i trčati do mile volje. Igrati se i fino papati. Uživati u zasluženoj mirovini. A mi smo dobili taj poklon da ćemo sve to moći gledati izbliza, uživati u njihovom društvu i biti najsretniji na svijetu.
Điki i Cura, hvala na svemu sto ste nas naučili, hvala što ste od Snoopyja napravili mjesto ljubavi, hvala što ste nas vodili naiskrenijom ljubavlju što postoji. Hvala što ste razumijeli. Čuvali. Učili. Voljeli.
Gaby i Josef, nema većeg poklona koji ste nam mogli dati od ovoga. Uzeli ste naša srca u svoje ruke i rastopili ga svojom ljubavlju. Dio ste naših duša i naše obitelji. Dali smo Vam najdragocijenije što imamo, a Vi ste ih prihvatili cijelim srcem. Hvala prijatelji.

Điki i Cura, Gaby i Josef želimo vas jos puno najdivnijih godina zajedno. Ljubavi vam sigurno neće nedostajati.